utorak, 29. ožujka 2016.

I na mom balkonu raste rajčica




Rajčice ili (kako ih ja zavem) pomidori su jako ukusno i popularno povrće. Gotovo ih svi vole i žele u ljetnim salatama i iako se čini da je jako teško...nije! Rajčicu je moguće uzgojiti na balkonu. Za taj pothvat treba birati male vrtste rajčica, a naročito su dobre one cherry vrste.
Ono što ovoj biljci treba za uspješan rast i puno plodova je sunce, voda i dosta hranjiva.


Ja sam prošle godine na balkonu uspješno uzgojila divlju cherry rajčicu. Kad kažem uspješno, mislim na to da se biljka razvila i narasla te je dala i nešto finih, aromatičnih plodova. Nešto sam plodova osušila i dobila sjeme za ovogodišnju sjetvu,a ostatak...

Plodova nije bilo dovoljno za nekoliko ljetnih salata ali ih je bilo dovoljno da se nekoliko osoba zasladi aromatičnim, narančastim bobicama!

Bobice su bile jako slatke i ukusne, a moglo ih je biti još i više samo da sam rajčicu malo više prihranjivala (gnojila).

I iako se sama biljka lijepo razvila, plodove je počela davati tek nakon dva mjeseca, nakon što sam je zalila otopinom s tekućim gnojivom od koprive. Do tada sam je zalijevala i prihranjivala kao i ostale balkonske biljke ali to joj nije bilo dovoljno.
Znala sam da rajčica zahtijeva puno gnojenja (hrane, hranjiva) ali sam računala da je ona što raste na balkonu ipak drugačija, a zemlju u koju sam je posadila sam i posebno pripremila (uzela sam zemlju iz povrtnjaka) ali sam ipak bila u krivu.
Grešku sigurno neću ponoviti, ove ću godine rajčice redovno zalijevati i gnojiti!

Pomidor (rajčica) pripada porodici pomoćnca, biljki koje zahtjevaju puno hranjiva i kao takvog ga treba u svim uvjetima i tretirati. Treba ga redovno zaljevati, gnojiti, podupirati i orezivati (pincirati) ako je biljka velika. Biljku treba držati dalje od propuha i mora biti izložena sunčevom svjetlu barem 8 sati dnevno jer joj za rast trebaju i svjetlo i toplina.

I iako se sve vrste cherry rajčice (rajčice s malim plodovima) mogu uzgojiti na balkonu, biljke će narasti prilično velike i oduzimat će nešto prostora. No, čula sam da je drugačije s balkonskim mini vrstama koje sam ove godine nabavila i posijala.


Biljčice su se već počele razvijati (kraj ožujka). Posijala sam ih prije nešto više od dva tjedna (početkom ožujka), a prethodno sam ih okupala u kupki od kamilice i savjetovala se sa sjetvenim kalendarom.
Uvijek ih sijem više komada u istoj posudi jer je tako radila i moja nona (baka) i uvijek je imala uspjeha.
Rajčice se vole razvijati u društvu, a kad dođe vrijeme jer su već velike i trebaju samostalnu posudu, jednostavno ih pikiram (presadim). A, pošto ih ima i po nekoliko komada u jednoj posudi, manji je trošak prostora i "manja je depresija" kada neko sjeme ne nikne.

Posijala sam ja i druge rajčice, one koje će rasti u mom malom bio vrtu... i one su već porasle ali me i dalje zanima što bi mogla napraviti da mi ove balkonske budu još ljepše i bujnije?!

srijeda, 16. ožujka 2016.

Ukrasna chili papričica - lako ju je uzgojiti i jako je dekorativna




Ova biljka ne zauzima  puno prostora i lako se uzgaja u vazi ili tegli, a u ranu jesen unosi puno živosti na balkon. Naime, u kasno ljeto i ranu jesen, ovaj ukrasni chili stvara, najprije zelene a potom i narančaste plodove (papričice) koji su jako dekorativni. 

Papričica je i cijelo ljeto ukrašena ljupkim bijelim cvjetićima, a zauzvrat traži samo malo sunca, vode i topline.

Svoj ukrasni chili svake godine iznova uzgajam iz sjemena prošlogodišnjeg uroda.


Papričice su jako paprene, a naročito njihovo sjemenje i zato ih se izbjegava dirati, a ukoliko se diraju - ruke potom treba oprati s puno čiste vode i nikako ne njima dirati oči, nos ili usta barem neko vrijeme.
Biljku je poželjno držati dalje od kućnih ljubimaca i djece jer iako nije otrovna, njena je moć žarenja jako velika.

Lako ju je uzgojiti iz sjemena, a sije se u zatvoreni prostor kada i ostale paprike - krajem veljače ili početkom ožujka.

Ja se držim jedne narodne izreke i još nikada nisam pogriješila. Izreka glasi: kada procvjetaju visibabe, u zatvoreni prostor se siju rajčice, patliđani i paprike.

Tako i ja sijem ukrasni chili krajem veljače ili početkom ožujka zavisno o tome što mi nalaže mjesečev kalendar.
Prije sjetve obavezno namočim sjeme u kupki od kamilice kako bi povećala i ubrzala njegovu klijavost te ga ojačala u obrani protiv gljivica i drugih nametnika.
Nakon što se sjeme kupalo cijelu noć, plitko ga posijem u plastičnu posudicu koju sam napunila običnom vrtnom zemljom (samo sam je razrahlila i usitnila - izmrvila i prosijala) i sve stavim na sunčani i topao položaj te se veselim novonarasloj mladoj biljčici nakon, otprilike, tjedan dana.



Kada je izloženo suncu i toplini, sjemenu treba oko 8 dana da proklije. Uz malo njege, ova će se biljčica razviti u pravu presadnicu. Tada, nakon 20ak dana, ću je presaditi u veću posudu i držati na zaštićenom položaju sve dok ne ojača.
Za 20ak dana, mala papričica ima dva ili tri prava lista i spremna je za presađivanje. Uz nježne (pa listiće) sitne listiće, izrasli su i novi tamnije zeleni pravi, kožnatiji listovi i chili je spreman za novu sezonu.

Nakon, otprilike, mjesec i pol dana će početi cvjetati, a nakon tri mjeseca i stvarati zelene plodove koji će ponarančastiti, a ja ću onda... Papričice ću prije hladnoće pobrati, nanizati na konac i ostaviti na prozračnom i suhom mjestu da se suše kako bi iz njih uzgojila nove biljke iduće sezone.

Moj je balkon zaštićen i topao te mlade presadnice chilija odmah presađujem u njihove "stalne" posude ali ako njihovo "stalno mjesto boravka" nije zaštićeno, potrebno ih je držati na sigurnom - daleko od propuha i hladnoće sve dok ne razviju nekoliko grančica i jaki korjen.

I naravno, uvjek je bolje upotrebljavati sjeme papričica koje su uzgojene na prirodni, organski način jer se tako čuva i poštuje priroda! I iako je organsko sjeme uvijek nešto skuplje od onog konvencionalnog, bit će vam potrebno samo jedamput, a ako vam treba, ja ga uvijek imam dosta u pričuvi pa se slobodno javite :)

ponedjeljak, 7. ožujka 2016.

Uzgajajm začinsko bilje na balkonu - Peršin



Izvor fotografije: Parsley, objavljeno pod CC 2.0 Generic licencom  

Znanstveni naziv PETROSELIUM CRISPUM

Peršin je tako nezahtjevna biljka za uzgojiti pa bi bilo šteta ne je imati u svom okruženju. Upotrebljava se u, gotovo, svim jelima i uzgaja zato što je korisna, lijepa i tjera štetočine od ostalih biljaka. 
Peršin je idealna i dekorativna zelena biljka za balkon iako mu treba dosta vremena, topline i svjetlosti za uspješan i bujan rast.

Ja se uvijek odlučujem za širokolisni peršin zbog njegove aromatičnosti ali i zbog navike. Naime, ovu je biljkuj uptrebljavala i uzgajala još moja nona (baka) pa sam još od djetinjstva naučena gledati je kako raste i buja.

U to sam vrijeme mislila samo na igru i zamjećivala je jedino kad bi slučajno dotakla njene zelene stabljike ukrašena plosnatim listićima.
Ali, taj je grmić uvijek bio tu negdje... u nekoj padelici, starom lončiću ili glinenoj vazi. Ponegdje se našao i među cvijećem ali češće u vru među povrćem.


Ja, danas, uzgajam peršin na balkonu. Ponekad ga sijem među cvijeće jer je i dekorativan i koristan; a ponekad ga sijem u posebnoj tegli. No, kakogod ga uzgajala, doznala sam slijedeće:
  • peršin ne voli rasti na svim lokacijama i među svim vrstama cvijeća
  • voli biti među maćuhicama i engleskim pelargonijama ali nikako ne voli vodenke niti ikakvu vrstu krizantema
  • ne voli tešku i uvijek mokru zemlju već preferira onu laku i propusnu koja zadžava vlagu ali ne u toj mjeri da se pretvara u blatnjavu grudu
  • peršinu ne odgovaraju sve vrste zemlje. Najbolje uspjeva u vrtnoj zemlji koja je djelomično pomiješana s pjeskom.
  • nikada se ne sije u istu zemlju u kojoj je rastao prethodnih godina
  • treba mu jako dugo da proklija (oko mjesec dana)
  • ne treba značiti da će se biljka uspješno razvijati ako je sjeme proklijalo
  • voli sunčana i topla mjesta (treba mu barem 5-6 sati sunčane svjetlosti svakoga dana)
  • treba biti uporan i redovno ga sijati na različita mjesta i pronaći ono na kojemu će se uspješno razvijati
Ja ga sijem krajem veljače jer se peršin može sijati na otvoreno čim zatopli i prođu opasnosti od mrazeva i smrzavanja. Znači da se tada može sijati i u vrt, a na zaštićenom balkonu će mu biti  još i toplije te nema nikakve opasnosti za propadanje sjemena zbog hladnoće.
Kada ga se sije, to se radi tako da se pripremljena podloga (razrahljena, pokopana zemlja) prekrije sjemenom koje se nakon toga prekrije niskim slojem sipke zemlje (zemlje bez grudica i kamenčića) te sve pažljivo zalije odstajalom vodom i malom kantom za zalijevanje s vodenim disperzorom, odnosno s ružom.

Takvu je kanticu za zalijevanje lako napraviti i od plastične bočice u kojoj se nekad nalazio sirup ili voda.

Ono što je potrebno je boca s širim čepom, tanji čavao ili jača pribadača i malo spretnosti.
I iako je ovaj video na engleskom jeziku (koji svi ne razumiju), pokazat će vam osnove procesa izrade (koji će svi razumjeti) :)